Zaključak nakon završne evaluacije projekta OA2

S obzirom da se bliži kraj projekta OA2, 14. ožujka 2019. održana je završna evaluacija kvalitete usluge osobne asistencije s ciljem poboljšanja kvalitete života i socijalne uključenosti osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, u sklopu projekta OA2. U evaluaciji su sudjelovali svi korisnici osobne asistencije i svi osobni asistenti zaposleni na projektu. Evaluaciju su vodili predsjednik Spinalnih ozljeda Zagreb Janko Ehrlich-Zdvořák, voditeljica projekta Ines Ignjačić i koordinatorica osobnih asistenata Ivana Smrečki.

Iz evaluacija donosimo sljedeće zaključke;

Korisnici osobne asistencije u evaluaciji navode da im je zahvaljujući osobnim asistentima samostalan život postao kvalitetniji, a svakodnevne aktivnosti lakše. Više se druže i više izlaze, imaju više slobodnog vremena za posvetiti se sebi i svom zdravlju, upoznati nove ljude i mogućnosti. Spominju dugotrajnije šetnje, više vježbi istezanja, duže stajanje na stajalici i duži rad za radnim stolom, samostalnije radnje vezane za osobnu higijenu, više odlazaka u trgovinu i u grad općenito. Lakše im je održavanje kućanstva, osjećaju se aktivnije, pokretniji su i općenito zadovoljniji.

Svi korisnici tvrde da osobni asistent doprinosi njihovoj uključenosti u zajednicu, a svoje zadovoljstvo uključenošću u zajednicu ocjenjuju vrlo visokim. Kao još uvijek nezadovoljene potrebe navode potrebu za poslijepodnevnom i noćnom asistencijom, asistenciju vikendom ili prilikom cjelodnevnih poslova koje asistenti u četiri sata ne stignu izvršiti. Nekima bi bilo potrebno da barem nekoliko puta godišnje osobni asistent može raditi cjelodnevno, ako se radi o odlasku na put i slično. Navode također nedovoljno vještina s kolicima te premalu plaću osobnog asistenta.

Za buduće projekte neki predlažu više sati pomoći dnevno, dok drugi smatraju da je nekim korisnicima potrebno više, a nekima manje sati svakodnevne pomoći, ovisno o stupnju invaliditeta. Predlažu i pomoć u vidu prijevoza.

Svi procjenjuju zadovoljstvo komunikacijom s koordinatoricom osobnih asistenata i s voditeljicom projekta vrlo visokim.

Ukoliko se projekt, odnosno pružanje usluge osobne asistencije ne bi nastavio, svi korisnici smatraju kako bi to znatno doprinijelo pogoršanju kvalitete njihovih života. Neki nemaju podršku obitelji i žive sami ili sa starim roditeljima te bi, kažu, morali svakodnevno nekoga moliti za pomoć pri obavljaju najosnovnijih stvari. Zahvaljujući osobnom asistentu omogućen im je izlazak iz sobe i stana, imaju osjećaj sigurnosti, mogu raditi puno radno vrijeme, ići u kazalište, u šetnje i na koncerte, živjeti aktivniji i dinamičniji život. Jedni navode kako im je osobni asistent navukao osmijeh na lice, dok drugi kažu da im je teško i zamisliti što bi bilo da ga izgube.

Osobni asistenti kao dodatne vještine koje bi voljeli steći u svrhu olakšanja posla navode transfere u kolica i u krevet, te druge vještine medicinskog osoblja. Navode također kako bi im svakodnevni rad olakšala više razina strpljivosti i fizičke izdržljivosti. Razinu stresa u svom radu u prosjeku procjenjuju niskom do umjerenom.

Kao teškoće s kojima se susreću neki asistenti navode količinu posla te teži fizički rad zbog težine invaliditeta korisnika, zatim nepristupačan teren u gradu, dok dio asistenata ne navodi nikakve teškoće. S teškoćama se neki nose razgovorom, neki šutnjom, a neki drugim metodama. Kao faktore kojima bi im poslodavac olakšao rad navode veću plaću, dodatnu edukaciju te kolektivna uvježbavanja.

Koordinatoricu osobnih asistenata i voditeljicu projekta opisuju kao korektne, susretljive, obzirne, strpljive i vesele, na usluzi i otvorene za razgovor. Navode da im na vrijeme odgovaraju na upite, rješavaju nedoumice i objašnjavaju sve što je potrebno. Ne navode probleme niti primjedbe.

Svojim najboljih rezultatom u radu osobni asistenti smatraju poboljšanje kvalitete života korisnika poput dužeg stajanja na stajalici, te oslobođenje od straha vožnje automobila. Kažu da su naučili kako se odnositi prema osobi s invaliditetom i surađivati s njom, učeći pritom na vlastitim i tuđim greškama. Također, kažu da su shvatili da mogu obaviti puno više posla nego što su mislili. Neki navode da nisu stekli nova iskustva obavljajući ovaj posao.

Za buduće projekte predlažu više edukacija, više druženja s drugim korisnicima i asistentima radi razmjene iskustva te veću plaću.