Dana 14. II 2018. s osobnim asistentima održana je evaluacija kvalitete usluge osobne asistencije, s ciljem poboljšanja kvalitete života i socijalne uključenosti osoba s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta. Na evaluaciji su sudjelovali svi osobni asistenti zaposleni na projektu OA2, uz prisustvo predsjednika Spinalnih ozljeda Zagreb, voditeljice projekta Ines Ignjačić i koordinatorice osobnih asistenata Ivane Smrečki.
Provedbom evaluacije zadovoljstva korisnika i osobnih asistenata nakon prve polovice provedbe projekta OA2 (ožujak 2017. – veljača 2018.), dobili smo sljedeće podatke:
Evaluacija s osobnim asistentima:
Većina asistenata i prije zaposlenja na ovom projektu imala je iskustvo, profesionalno ili volontersko, u pomoći ili njezi osobama s invaliditetom. Kao najvažniju osobinu koju bi osobni asistent trebao imati većina navodi visok prag tolerancije, a pod ostale bitne karakteristike navode psihičku stabilnost, odgovornost, pouzdanost, empatiju, puno strpljenja, spremnost na pomaganje, snalažljivost, komunikativnost, poštovanje prema korisniku, odlučnost, visoku pozornost pri slušanju, dobro zdravlje i spretnost.
Kao najveću prednost i svoj najveći dosadašnji uspjeh u obavljanju ovog poslu smatraju poboljšanje kvalitete života korisnika, bolju uključenost korisnika u društveni život i bavljenje sportom, kontinuiranost suradnje, osjećaj koristi i pomoći drugome te postignuto povjerenje i sigurnost koji se očituju u većoj slobodi obavljanja svakodnevnih radnji. Neki navode da su od korisnika naučili mnogo, od općeg znanja do sitnica iz svakodnevnog života.
Za poboljšanje projekta predlažu organiziranje više edukacija o osobama s invaliditetom, edukaciju iz područja prve pomoći koja bi se mogla primijeniti u trenutnoj situaciji te edukacije iz psihologije. Kao poteškoće s kojima se susreću u svom radu navode promjene u razmišljanjima i odlukama korisnika te neprilagođen pristup u javnim ustanovama u gradu, no navode da poteškoća nema često te da su najčešće rješive. S voditeljicom i koordinatoricom projekta asistenti ne navode nikakve probleme. Prostor za poboljšanje asistenti također vide u iznosu naknade za rad budući da ovakav posao zahtjeva mnogo posla, zatim u organizaciji edukacija za same korisnike koje bi im olakšale svakodnevni život te asistenciju i na radnom mjestu za korisnike koji su zaposleni.
Evaluacija s korisnicima:
Korisnici su do svog sadašnjeg osobnog asistenta došli putem natječaja za posao, članstvom u udruzi ili preporukom.
Otkako imaju osobnog asistenta, navode sljedeće promjene u svakodnevnom životu; češći izlazak u društvo, odlazak na događanja, obavljanje sitnih popravaka po kući koje se ranije nisu odvažili raditi, olakšanje rada s rukama i kralježnicom s kojima imaju problema, više vertikalizacije i vježbanja, više vremena za odmor, manju razinu umora na kraju radnog dana / tjedna, pomoć oko svakodnevnih obaveza. Navode i da je projekt odličan jer im kroz razdoblje projekta omogućuje razinu sigurne svakodnevne pomoći u osnovnim životnim potrebama.
Pretežno su zadovoljni svojom uključenošću u zajednicu. S osobnim asistentima najčešće odlaze u kupovinu, u šetnju, na kavu, na posao te u zdravstvene ustanove, a ponekad na druženje s prijateljima te kulturne ili sportske manifestacije. Obitelji korisnika asistente su prihvatile dobro, a preko njih neki su sklopili i nova prijateljstva.
Kao prostor za poboljšanje navode povremenu potrebu za asistentom u noćnim satima, bolju prilagođenost objekata poput kina, kazališta, restorana itd., navode kako bi ponekad bilo potrebno više od 4 sata asistencije dnevno, osobito ako je korisnik u posebnim zdravstvenim problemima, dok neki smatraju da su 4 sata dovoljna. Ističu kako broj potrebnih sati ovisi o potrebama i stanju pojedine osobe. Navode i da je ponekad potrebno veće razumijevanje od strane asistenata te eventualno edukacija asistenata kako bi se povećala senzibilizacija. Neki smatraju da bi osobni asistent trebao biti slične životne dobi kao i korisnik kako bi se mogli i družiti unutar projekta, da treba osigurati osobne asistente za sve osobe koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica te predlažu osnivanje stambene zajednice i pisanje dnevnika rada.
